RENEWAL OF THE VITIC SKYSCRAPER STARTED

*POČELA OBNOVA VITIĆEVOG NEBODERA*

Dana 3.2.2016. nakon više od desetljeća borbe za njezinu obnovu, suvlasnici/stanari zgrade i Bacači sjenki ostvarili su željeni cilj: obnova je počela i trajat će skoro dvije godine.
After more then twelve years of community fight and advocating necessity of this renewal both for the local community and the Croatian architectural heritage, the renewal of this iconic building started on 03.02.2016.  

Arh. Zrinka Paladino, voditeljica projekta obnove, Arh. Alan Braun, autor studije po kojoj se provodi obnova, Branimir Bradičić  (Grad Zagreb) i predstavnici izvoditelja obnove firme Teh-gradnja ing. Dijana Chwalowski i suradnica Azra odabiru najbolje materijale za obnovu.

Projekt Vitić pleše predstavljen u Kopenhagenu

Na sveučilištu u Koenhagenu predstavnici Bacača Sjenki, Sandra Uskoković i Boris Bakal su kroz četiri predavanja predstavili projekte, inicijative, realizacije i metodologiju rada Bacača sjenki i njihovih partnera i suradnika iz više od 20 zemalja svijeta.

Više o tome: OVDJE

Projekt obnove Vitićevog nebodera predstavljen u Firenzi (ICOMOS/UNESCO)

 










Od 9 do 14 studenog 2014. Bacači Sjenki (Sandra Uskoković i Boris Bakal) su predstavili projekt obnove Stambenog bloka Narodne Banke arhitekta Ivana Vitića na generalnoj konferenciji ICOMOS-a u Firenzi te cjelokupan proces koji je do te obnove doveo.
Radi se o dijelu konferencije  koji se posebno bavi obnovama i projektima baštine koje pokreće lokalna zajednica i čime se ta ista zajednica osnažuje. 

 
Bacači su također ukazali na važnost prepoznavanja takve umjetničke i grass-root inicijative od strane stručne zajednice te odgovornih institucija u gradu i državi.
Ovo je početak inicijative i doprinosa Bacača Sjenki na složenom interdisciplinarnom europskom procesu obnova moderene i suvremene arhitekture i graditeljske baštine. 

Već uvodni govori ( Salvatore Settis, Monica Pasqua Recchia) i najave pojedinih sesija konferencije (Amerigo Restucci, Paolo Salonia i Sheridan Burke da nabrojimo samo neke) pokazali su da se radi o temeljnom zaokretu u pomišljanju baštine i nasljeđa, da su prilično jake tendencije prema holističkom pristupu te ozbiljnoj razmjeni znanja na planetarnom nivou. ICOMOS Italija je ponudio već na  ovoj uvodnoj sjednici svoju Wiki stranicu sa raznim primjerima tradicionalnog znanja sa svih strana svijeta koje smatraju da je moguće primijeniti vrlo uspješno na planetarnoj razini a pogotovo u zemljama takozvanog ravijenog svijeta koje često pristupa invazivno u riješavanju problema, bez temeljnog principa regionalnosti, bez promišljanja sepcifičnosti, bilo političke, bio geografske bilo klimatske.

Na ovom dijelu generalne skupštine predstavljeno je i povezivanje materijalne baštine i očuvanja krajolika (pejsaža, okoliša, sredine). 

Bacači sjenki predstavili u Pragu rad arhitekta Vitića

Na ovogodišnjem Svjetskom festivalu arhitekture i urbanizma (Architectural Week Prague 2014) u Pragu koji se održava od 15.9. do 12.10., Bacači Sjenki (doc. sc. Sandra Uskoković i intermedijalni umjetnik Boris Bakal) predstavili su rad i život jednog od najvažnijih i najplodnijih predstavnika hrvatske moderne arhitekture - Ivu Vitića.

Tema jednog od segmenata ovogodišnjeg festivala je Arhitektonsko nasljeđe i svjetske arhitektonske ikone stoga su Bacači Sjenki pozvani da izlažu i predstave cjelokupan opus Ive Vitića,  s posebnim naglaskom na Blok Narodne Banke iz 1958/61. u Laginjinoj ulici u Zagrebu, ali i desetogodišnji trud Bacača Sjenki u zagovaranju obnove ovog kulturnog spomenika Republike Hrvatske i remek djela poslijeratnog modernizma domaće i svjetske arhitekture.

Bacači Sjenki na festivalu će predstaviti maketu nebodera u Laginjinoj ulici (autor makete je arh. Marko Ambruš), fotografije reprezentativnih arhitektonskih zdanja Ive Vitića (iz Arhiva Bacača Sjenki, Nepoznatog Zagreba, Slobodnih veza te kolega arhitekata), te kratak film o arhitektu Vitiću, zgradi u Laginjinoj te njezinoj obnovi.

U filmu će se predstaviti i dijelovi budućeg dokumentarca "Betonska ljubav/nica"  o procesu obnove nebodera čija se svjetska premijera očekuje početkom 2016. godine.

Inače, Bacači Sjenki i njihov voditelj Boris Bakal već 10 godina sa suvlasnicima i stanarima nebodera rade na zaštiti, obnovi i održivom korištenju ovog kulturnog spomenika, a tijekom cijelog procesa ovog umjetničkog projekta zajednice snimaju dokumentarni film i dokumentiraju sva zbivanja i dinamike oko nebodera u Laginjinoj.

Ovo predstavljanje slavnog arhitekta koji je između ostaloga projektirao „Kockicu“ bivše sjedište CK SKH i Pionirski grad (danas Grad Mladih) početak je priprema Bacača Sjenki za realizaciju velike izložbe povodom stogodišnjice rođenja Ive Vitića u 2017.godini.

Ovo je najveće predstavljenja rada i djela arhitekta Ive Vitića od njegove smrti 1986. godine.

Održana međunarodna radionica „Čovjek je prostor – Vitić_pleše”

Što: „Čovjek je prostor – Vitić_pleše” - Međunarodna radionica Bacača Sjenki u Zagrebu

Tko: Bacači Sjenki u suradnji sa Društvom arhitekata Zagreba (Sekcija za arhitektonsko i graditeljsko nasljeđe)

Kada: 28 svibnja 2014. u 16.00 sati

Gdje: Društvo arhitekata Zagreba, Trg Bana Jelačića 3/1, 1 kat , Zagreb

Međunarodna radionica “Čovjek je prostor – Vitić_pleše” zamišljena je kao platforma za diskusiju i poticanje interdisciplinarnog razmišljanja i promišljanja izvan klasičnih i tradicionalnih baštinskih koncepata i kategorija u susret alternativnijim metodološkim okvirima orijentiranim prema fundamentalnoj rekonceptualizaciji i rekonstrukciji osnova baštinskih vrijednosti, praksi i etike. 

Poticaj za ovu radionicu je dugoročni interdisciplinarni projekt Čovjek je Prostor koji stremi otkrivanju, promicanju i ostvarivanju novih modela ispreplitanja kulturnih praksi i društvenog aktivizma; zagovaranju zajednice, pravne države, te transparentnosti u stambenoj i kulturnoj politici; konačno, Čovjek je Prostor  želi potaknuti razgovor o načinima i mogućnostima obnove suvremene hrvatske arhitekture, te njenog pretvaranja u aktivan kulturni, turistički i ekonomski kapital Hrvatske. Projekt u svoje središte stavlja čovjeka kao prostorno biće, biće koje stvara, osvaja i zauzima prostor. Metaforički i doslovno. Projekt se bavi dugoročnim istraživanjem svim oblika osvajanja, stvaranja, modeliranja, promišljanja i devastacije prostora kao jednog od osnovnih ljudskih resursa, kao resursa zajednice. 

„Čovjek je prostor – Vitić_pleše” je umjetnički projekt zajednice na Vitićevom neboderu u Laginjinoj 7-9, u Zagrebu, remek djelu moderne arhitekture nastalom kasnih 1950tih godina, koje je registrirano kao kulturno dobro, no već više desetljeća je u vrlo lošem stanju zapuštenosti i propadanja, koje prijeti životu 256 stanara u ovoj građevini kao i građanima/prolaznicima grada Zagreba. 

Najavljena obnova Vitićevog nebodera tijekom 2015. godine predstavlja jednu od najvećih investicija (financirana od strane suvlasnika-vlasnika i grada Zagreba) u području stambene arhitekture u Hrvatskoj.

Program:

16:00 / Početak radionice, Društvo arhitekata Zagreba

16:00-16:25 / Uvodna riječ i dobrodošlica: Boris Bakal , Bacači Sjenki ( Zagreb)

16:25- 16:50 / Prof. Rodney Harrison , University College of London( UK), Institut za suvremenu arheologiju, baštinu i muzeologiju

·         “Predstavljanje alternativnih budućnosti baštine: Prema ontološkim politikama baštine”

16:50 – 17:15 / Arch.  Riitta Salastie, gradski ured za urbano planiranje, Helsinki (Finska)

·         Metodologija za očuvanje baštine 20.stoljeća u Helsinkiju

17: 15 – 17: 40 / Dr.sc. Darko Babić, Odsjek za muzeologiju, Filozofski fakutet , Zagreb 

·          Društveno odgovorno upravljanje baštinom

17:40 -18:30 / Diskusija

18:30 -18:45  / Zaključna razmatranja: doc.dr.sc.Sandra Uskoković ( Sveučilište Dubrovnik)

18:45  -19:00 / Odlazak u  Laginjinu 7-9

19:15 - 20:15  / Posjet i stručni obilazak Vitićevog nebodera

20: 30  / Večera

 

Podrška Bacačima Sjenki 2014: Program Media EU; Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa RH; Nacionalna Zaklada za razvoj civilnog društva; Zaklada Kultura Nova; Ured za obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba; Ministarstvo kulture RH te Hrvatski audiovizualni centar.

Partneri Bacača Sjenki 2014: Društvo arhitekata Zagreba, Hrvatski filmski savez, Udruga Kulturtreger, Udruga Mavena, KPD "Sloga" Pakrac, Oš. Dr. Ivan Merz/Zagreb, Likovni centar grada Zagreba.

Tribina/razgovor u DAZ-u, 27. veljače 2014.

DRUŠTVO ARHITEKATA ZAGREBA I UMJETNIČKA ORGANIZACIJA BACAČI SJENKI ODRŽALI PANEL/TRIBINU: HOĆE LI VITIĆEV NEBODER OPET PLESATI?

U četvrtak, 27.2.2014. u 18h u prostorima Društva arhitekata Zagreba (DAZ), Trg bana Josipa Jelačića 3/1.

Slavno djelo hrvatskog arhitekta Ive Vitića, ugaonica u zagrebačkoj Laginjinoj ulici, spomenik je hrvatske modernističke arhitekture. 
Zgrada je posebna po svojoj šarenoj fasadi: svako jutro kada stanari te deseterokatnice pomaknu grilje, naravno u različita vremena, otvore se nove kombinacije boja na pročelju. Ili, bolje rečeno, trebale bi se otvoriti.

Naime, ta važna zgrada izgrađena 1962. godine proživljava svoje najgore dane: umjesto da bude primjer hrvatske arhitekture, pa možda čak i turistička atrakcija grada, sa zgrade desetljećima otpada fasada, grilje/brisoleji se ne pomiču, a povremeno i padaju te tako prijete djeci koja se igraju u parku ispred.

Priča će ipak dobiti zaokret u pozitivnom smjeru. Stanarima-suvlasnicima zgrade odobrena je potpora Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba te će tako, uz participaciju stanara, obnova Vitićevog nebodera krenuti uskoro, navodno u travnju ove godine.

Na tribini koju moderira redatelj Mario Kovač u razgovoru sudjeluju: mr.sc. Arh. Alan Braun, dipl. pov.umj. Krešimir Galović, dr.sc. Sandra Uskoković, dipl.ing.arh. Marko Sančanin, predstavnici suvlasnika zgrade u Laginjinoj 9 i 7, Zrinka Paladino iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture te Boris Bakal iz Bacača Sjenki.
Ostali sudionici: Petar Paradižik, predstavnik suvlasnika zgrade, Zlatko Uzelac, iz IPU i bivši doministar kulture, i dr. 

Početne teme za razgovor su bile:
• Metodologija i izazovi obnove i revitalizacija stambenih zgrada moderne arhitekture
• pitanje energetske učinkovitosti te održivog razvoja zgrada
• umjetnička vrijednost i važnost Vitićevog nebodera
• financijski aspekti obnove
• uloga i učešće lokalne zajednice u očuvanju materijalne i nematerijlne baštine

Panel je otvorio teme koje nisu važne samo arhitektonskoj struci i stanarima Laginjine 7 i 9, nego i javnosti općenito. Budući da nije riječ o obnovi napuštenog srednjovjekovnog dvorca, upravne zgrade neke državne ili gradske institucije, nego zgrade u kojoj ljudi trenutno žive, izazovi su puno veći. Ako se ova obnova uspješno izvede, predstavit će uspješan primjer svim zgradama kako u Zagrebu, tako i u Hrvatskoj jer, ističu stručnjaci, „osim poznatih drevnih građevina od kojih živi naš turizam, Zagreb i Hrvatska imaju što pokazati i kad je riječ o djelima suvremene arhitekture“. Toga često nisu svjesni ni sami stanari tih vrijednih zgrada, što je bio slučaj i s Vitićevim neboderom.

Organizacija Bacači sjenki i njezin voditelj Boris Bakal autori su umjetničkog projekta „Čovjek je prostor-Vitić pleše“ kojim su još davne 2004. započeli svoju borbu za Vitićev neboder: „Naše bavljenje zgradom traje 10 godina. Isprva smo radili sa stanarima na osvješćivanju da ovo nije tek obična betonska desetkatnica, nego zgrada koju Norman Foster, slavni britanski arhitekt, autor Milenijskog mosta i stadiona Wembley u Londonu, dođe obići kada posjeti Zagreb. Sve ovo vrijeme dokumentirali smo zbivanja oko zgrade i u njoj i nadamo se da ćemo priču o obnovi Vitićevog nebodera ispričati kroz medij filma“, objašnjava Bakal.

Podrška: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC)

Hoće li Vitićev neboder plesati?

 
Boris Bakal: Trebali bismo zgradu po zgradu preuzimati i educirati građane osnovama suživota, jer je očigledno da je to društvena nužnost. Foto: DAZ
U "Društvu arhitekata Zagreba" nas u četvrtak, 27. veljače, očekuje izrazito zanimljiva tribina o dugogodišnjem projektu Borisa Bakala u čijem fokusu se nalazi stambeni neboder arhitekta Ivana Vitića u Laginjinoj ulici u Zagrebu. Uz mnogobrojne goste biti će riječi o filmu "Concrete love" projektu platforme "Bacači Sjenki", povodom čega je Damir Sekulić razgovarao s Borisom Bakalom i producentom Ivanom Kelavom za web stranice"Društva arhitekata Zagreba".

Boris Bakal, zagrebački umjetnik, redatelj, aktivist i možda prije svega entuzijast zahvaljujući kojem će napokon doći do obnove nebodera Ivana Vitića u Laginjinoj ulici 9 u Zagrebu najavit će u ime platforme "Bacači Sjenki" dokumentarni film koji će ponuditi retrospektivni pregled dugogodišnjih napora, intervencija i performansa održanih u Laginjonoj 9 tijekom zadnjih desetak godina. Možda zbog roditelja od kojih je dobio usađen osjećaj za arhitekturu ili zbog činjenice da je svojedobno i sam živio u neboderu Bakal predmet predanosti i opsesije umjetničke i sociološke izgleda napokon postaje i predmet arhitektonske obnove. 

Film o stambenom neboderu Ivana Vitića u Laginjinoj, radnog naslova "Concrete love" samo je vrhunac jednog, dvanaestogodišnjeg procesa, opsesije u pozitivnom smislu riječi ovim  antologijskim djelom hrvatske arhitekture. Možete li nam samo u kratkim crtama prepričati ili nabrojati što je sve prethodilo realizaciji ovog filma, od kad je pokrenut projekt "Čovjek je  prostor: Vitić_pleše"?

 

Prizor iz filma "Concrete love"

BB: Projekt je pokrenut 2004. službeno, ali ta, kako kažete opsesija traje od 2002. Projekt ima četiri faze: prva u kojoj se utopijski vjeruje u taj modernistički koncept Ive Vitića i njegovu realiziranost u stvarnosti te moj prijedlog u okviru platforme Bacača Sjenki na suradnju grupe međunarodnih umjetnika i stanara na više projekta koji bi bili rezultat tog zajedništva; druga: u kojoj razotkrivam/o nepotpunost ostvarenja Vitićeve vizije, dotrajalost zgrade i njezino propadanje (pogotovo svih zajedničkih prostora: fasade, stubišta, balkona, krova, podruma, itd.) i djelomično i zbog toga i raspada unutrašnjeg zajedništva i suživota stanara-suvlasnika zgrade; tada krećem/o u stvaranje vizije obnove zgrade i kroz to donekle i obnove suživota ili barem suradnje na pitanjima od vitalnog zajedničkog interesa; treća faza: kada je proces zagovaranja i postizanja obnove već pokrenut, suvlasnici odlučni u provedbi tog plana, a ja i moji suradnici u Bacačima uviđamo da naša arhiva može postati dokumentarni film; i četvrta faza: postignut cilj prvo djelomične obnove (dizala) zgrade, a potom obećana su i  sredstva iz spomeničke rente za obnovu cijele zgrade. Tu se razvija suradnja sa stanarima-suvlasnicima na postizanje cjelovitije obnove i naše praćenje tog procesa njihove borbe i same obnove kroz film.

Možete li nas upoznati s trenutnim stanjem u procesu obnove zgrade, da li se stvari pokreću? Ukoliko se ne varam, početkom stoljeća, kada je počela Borisova / Vaša preokupacija Vitićevim neboderom, nije postojala ideja o filmu, ona se rodila negdje po putu. Kada se dogodio taj trenutak da se od skupljenih materijala realizira vjerujem prvi dokumentarni film u Hrvatskoj čiji glavni akter je jedno arhitektonsko djelo druge polovice 20. stoljeća?

BB: O samoj obnovi, njezinom tijeku i načinima odlučuju suvlasnici, Grad Zagreb i stručna javnost, a to će djelomično biti predstavljeno i na tribini u DAZ-u. Tijekom 2006. prvi puta počinjem/o shvaćati da materijal koji je snimljen u svrhu dokumentiranja projekta "Čovjek je prostor: Vitić_pleše" zapravo može stvoriti jedan dokumentarni film. Ta spoznaja je potvrđena 2007. izborom našeg "filma u nastajanju" na program ZagrebDox festivala za razvoj filmova. Tom prilikom su se pojavile razne ponude da se film ostvari i čak brzo zgotovi, da se usmjeri, ali mene nekako to nije zadovoljavalo, još uvijek sam tražio neko drugo, neko moje motrište te priče, a nisam bio ni zadovoljan gdje je stalo zagovaranje i obnova zgrade, odakle je sve i počelo. Tek kada u 2011. zgrada dobiva prvu potvrdu da će najvjerojatnije dobiti novac Grada Zagreba za obnovu počinjem nazirati i film, koji se potom kroz suradnju sa mnogim domaćim i stranim producentima, redateljima, snimateljima, montažerima unutar europskog program Ex-Oriente za razvoj dokumentarnog filma, diže na jednu višu, zreliju i profesionalniju razinu, tek tada Ivan Kelava i ja shvaćamo kakav imamo film i kako ga želimo ostvariti.

Da li se ovim filmom na neki način zaokružuje ta odiseja arhitektonske, ali i umjetničke,i možda najbitnije socijalne obnove Vitićevog nebodera, ako ne, što je slijedeće?

BB: Kada sam počeo projekt nisam se samo usredotočio na Vitića i na njegov neboder, nego na cjelokupno stvaralaštvo moderne arhitekture na tlu hrvatske i njegovo/njezino naslijeđe. Pozivao sam na stvaranje takozvane "herojske mape hrvatske moderne arhitekture" kao uzoran primjer jedne izuzetne stvaralačke hrabrosti i posebnosti, a koja nam je svakodnevno na dohvat ruke. U to vrijeme tako jasni i sveobuhvatni projekti niti unutar nekog institucionalnog djelovanja nisu postojali i nisu bili jasno definirani, a niti je postojao artikuliran interes profesionalne ni druge javnosti. To se od tada promijenilo, i shvatili smo da su ti prostori, te zgrade važni resursi, da su identitetska žarišta i oslonci i današnjeg društva i zajednice u kojoj živimo i tako se pojavio čitav niz inicijativa na tragu projekta "Čovjek je prostor" (Maroja Mrduljaša, Platforme 9,81, Muzej kvarta, projekti Nataše Bodrožić i Saše Šimprage, i mnogih drugih) neki čak s velikim učinkom, društvenom i međunarodnom podrškom i vidljivošću pa mislim da nakon obnove Vitićevog nebodera i Bacači i ja trebamo odmor. Ali, s druge strane, sama obnova još nije počela, zgrada još nije obnovljena, film o tome svemu nije još snimljen - što će se s tim zaista dogoditi, što bi se trebalo dogoditi, možda ćemo saznati i u slijedeći četvrtak u DAZ-u na tribini: Da li će Vitićev neboder opet plesati?

Što mislite, da li je moguće da film potakne osviještenje o arhitektonskoj baštini moderne, nečeg ipak još uvijek relativno novog u Hrvatskoj, pa čak i da bude poticaj nekoj možda izgubljenoj socijalnoj koheziji u sličnim situacijama, u zgradama slične pozadine?

BB: Da budem iskren - ne znam. Sigurno je da je projekt "Čovjek je prostor: Vitić_pleše" stvorio neku zalihnost društvenog kapitala i mimo same obnove, ali mislim da je to stalan proces koji ne treba prekidati. Mislim da bi trebalo zgradu po zgradu preuzimati, educirati građane osnovama suživota, otkrivanja zajedničkih interesa i pravila, jer je očigledno da je to društvena nužnost. Ta samopomoć, su-djelovanje u zajednici, ali i sagledavanje obzora te zajednice - društveno planiranje. Vjerujem i nadam se da će film biti poučan onoliko koliko je bio poučan i otkrivajući i meni dok sam ga snimao: stalno mijenjajući smjer i stalno tražeći od mene da se odredim, usmjerim, da donesem neke važne odluke i za njih preuzmem odgovornost &‐ kao i sada ovim intervjuom.

Kako je s produkcijske točke gledišta raditi na jednom projektu koji ovako specifično objedinjuje arhitekturu, film, umjetnost i strast te tko vas je sve podržao u realizaciji?

IK: Jako zanimljivo. Osobno me privukao upravo taj holistički pristup i činjenica da nije riječ samo o opservacijskom dokumentarcu koji primijeti pa ostavi, već o filmu/projektu nakon kojeg netko živi u ljepšoj i funkcionalnijoj zgradi nego što je to bilo prije njega. Nikako ne kažem da je film jedini promijenio stvari, ali je bio sudionikom promjene. Osim toga, ako u današnjoj cinizmokraciji naiđete na pomalo donkihotovsku priču s happy endom, čini mi se da ju je potrebno podijeliti s drugima. To su dosad prepoznali Hrvatski audiovizualni centar i fond MEDIA Europske komisije, kao i mnogi drugi koji na ovaj ili onaj način podržavaju projekt.